RADIO KLUB “NIKOLA TESLA”
TRG E. KVATERNIKA 7/ 2
B J E L O V A R
Bjelovar, 15.1.2016.
Na temelju čl.24 Statuta Kluba, sazivam redovitu godišnju skupštinu Radio kluba “Nikola Tesla”
u nedjelju, 24. siječnja 2016. u 10,30 sati u prostorijama Zajednice tehničke kulture grada Bjelovara, Trg E. Kvaternika 7/2
(potkrovlje iznad BBR-a, ulaz iz dvorišta)
Za Skupštinu predlažem sljedeći dnevni red:
1. Otvaranje Skupštine i izbor radnih tijela:
– predsjednika i 2 člana radnog predsjedništva
– zapisničara i dva ovjerovitelja zapisnika
– predsjednika i 2 člana verifikacijskog povjerenstva
2. Izvješće verifikacijskog povjerenstva
3. Podnošenje izvješća:
– o radu u 2015. godini
– financijskog izvješća za 2015. godinu
4. Rasprava i usvajanje izvješća
5. Usvajanje plana rada i financijskog plana za 2016. godinu
6. Razno
Počela je nova godina i to je prilika da se prisjetimo uspjeha članova Kluba u 2015. Kao i godinu ranije, doista se imaju čime pohvaliti. Na međunarodnim i domaćim ARG natjecanjima osvojili su 27 zlatnih, 11 srebrnih i 5 brončanih medalja u pojedinačnoj konkurenciji. U svojim su kategorijama državni prvaci Branko Vidović, Željko Belaj, Željka Krupka, Tihomir Despetović i Alida Sokolović, a viceprvaci Toni Žabjačan i Stipe Predanić. Nastavi čitati 27 ZLATA U 2015. GODINI→
Podsjećamo članove na obavezu uplate članarine za 2016. godinu. Odlukom Skupštine Kluba od 7.3.2015. visina klupske članarine identična je iznosu članarine HRS-a za pojedine kategorije članstva. Shodno toj odluci članarina iznosi:
– članovi stariji od 24 godine s radioamaterskim ispitom P ili A razreda 200,00 kn do 31.3.2016., poslije 31.3.2016. 240,00 kn
– članovi stariji od 24 godine bez položenog radioamaterskog ispita P ili A razreda, mladi članovi od 18 do 24 godine u 2016. godini, 100% invalidi (uz predočenje valjane isprave), nezaposleni (uz predočenje valjane isprave) i obiteljski članovi
100,00 kn do 31.3.2016., poslije 31.3.2016. 120,00 kn
– članovi mlađi od 18 godina u 2016. godini
50,00 kn do 31.3.2016., poslije 31.3.2016. 60,00 kn.
Od navedenih iznosa polovica pripada HRS-u, a polovica klubu.
Uplatu treba izvršiti na IBAN kluba HR5224020061100068235, u poziv na broj upisati vlastiti OIB, a u rubriku opis plaćanja članarina 2016.
Piše: Dubravko Biško
Susreti s Klubom obično su počinjali preko klubova mladih tehničara pri osnovnim školama. U tadašnjoj Osnovnoj školi “Dr. Franko Winter” nastavnik tehničkog odgoja Josip Seljanec vodio je 1973.godine, između ostalog, i radio-amatersku sekciju YU2CCT. U sekciji je bio jedan dvometarski uređaj “CONTEST-25”, ali se iz sekcije nisu održavale veze, jer nije bilo antene. Bila je i jedna cijevna zujalica, napravljena u kućištu nekakvog starog difuznog prijemnika. Uz nju je bio taster na kojem je pod poklopcem kontakata još bila Wehrmacthtova oznaka.
Zainteresiranije klince iz sekcije Seljanec je upućivao u Klub na tečaj, poneki uporniji bi ga i završili. Klub je tada vodio Branko Vidović, tajnik je bio Franjo Pocrnčić, a od “starih” operatora u njemu su bili Zvonimir Čamilović, Mladen Matunci, Desimir Margetić, Željko Bukvić, Nikola Gamilec, Ivica Mraz, Ivan Mihoković – Miha i Nikola Radančević. Dio starih članova Kluba imao je svoje uređaje i pozivne znakove (osim Vidovića bili su to Ivan Čoklo, Josip Šanda, Josip Jakopović, Vladimir Božak).
Klub je imao prostoriju u desnom krilu tadašnjeg društvenog doma (sadašnji Dom kulture u Mažuranićevoj ulici). Drugu prostoriju koristio je foto-klub. U trećoj, najvećoj prostoriji održavali su se sastanci Vijeća narodne tehnike, a ujedno je radio i foto-klubu bila društvena prostorija i učionica.
Od uređaja Klub je imao dvometarski “Contest-25”, te TRIO TS-510 za KV. Bilo je i nešto trofejnih WW II uređaja, ali 1973. više nisu korišteni za rad. Na krovu doma bile su UKV antena TV-1011 i KV antena DX-3B, a na susjednu zgradu bila je zategnuta W3DZZ antena. Umjesto rotatora, za okretanje UKV antene korišten je volan s pripadajućim sistemom cijevi i lanaca.
U prvoj polovici 1974. godine klupske su prostorije generalno uređene, na zidove su stavljene tapete, u društvenoj prostoriji instalirana je prava učionica za telegrafiju (proizvodnja SRH radionica). Dobri stari volan zamijenio je STOLE rotator. Dolazi i do smjene generacija, veći dio”starih”operatora prestao je dolaziti. Najaktivniji operator u Klubu postaje Zoran Mladenović. Te 1974. godine za “Contest-25” nabavljen je vanjski VFO (do tada je predajna frekvencija kontrolirana kristalom). Zahvaljujući tome u lipnju 1974. za jednog jakog E-sporadika odrađena je iz Kluba i prva dvometarska veza s Engleskom.
U jesen 1974. odaziv na tečaj je bio izuzetan i početkom 1975. Klub dobiva nove operatore: Davorin Brkić, Željko Kos, Željko Pavlović, Damir Biljeg, Pavao Toth, Damir Pentek. Te godine Zoran Mladenović je napravio prema WB4VVF prvi klupski elektronski taster, čija je ručica za početak bila od lista pile za željezo. Kasnije je iz radionice SRH nabavljena i prva SQEEZE ručica. Pomalo elektronac potpuno istiskuje ručni taster.
U proljeće 1975. nabavljena je i nova SOMMERKAMP KV linija (FT-277B + FL-2277B). Stara W3DZZ zamijenjena je monoband dipolima za 80 i 40 metara. Negdje krajem 1976. nabavljen je dvometarski FT-221R i počinje se intenzivno raditi sa silosa u dvometarskim natjecanjima. Osim njega, nabavljen je i mali Standard C-828 za rad preko repetitora.
Početkom svake školske godine organizira se tečaj za nove operatore. Radi se na natjecanjima, skupljaju zemlje. Počinju se koristiti IRC kuponi. Za redom se ostvaruju dobri rezultati u KV Kupu NO. I u dvometarskim natjecanjima postižu se odlični rezultati.
U ljeto 1977. postavljen je home made delta-loop za 15 m, no vjetar ga brzo trga. Krajem te godine u Klubu se ponovo aktivira Vladimir Božak, koji postaje i predsjednik Kluba. Planiraju se i ostvaruju 2m ekspedicije: 1979. u Tesla memorijalu radi se sa Visočice na Velebitu (ASL 1619), a 1980. sa Svetog Ilije na Pelješcu (ASL 961 m).
U proljeće 1981. ponovno jedan odličan odaziv na tečaj, nakon kojega se pri Drvnoj industriji “Česma” formira jaka sekcija YU2CDD, okupljena oko Đure Valentaka i Vilima Levaka. Tečaj 1981. završavaju i dvije operatorke – Snježana Bandur-YL Maza i Kornelija Živko-YL Nella, koje jedno vrijeme aktivno rade na HF opsezima.
Počinje se eksperimentirati sa samogradnjama YAGI antena za KV. Prema W6SAI priručniku napravljena je 5 elementna antena za 10 m (originalni predložak bio je 6 elementni LONG-JOHN, ova modificirana 5 elementna postade LONG-JENNY.
Klub kontinuirano radi dalje, organiziraju se tečajevi, dolaze novi operatori Predrag Knežević, Krešimir Kovarik, Alen Kuten, Zoran Turković, Ivica Slivar.
Obnovom društvenog doma 1984. godine Klub gubi postojeće prostorije. Novi prostor u sklopu Omladinskog doma nije pogodan za operatorski rad.
Željko Belaj 1985. preuzima vodstvo Kluba, aktivnost se prilagođava postojećoj situaciji. Eksperimentira se s packet-radiom, nabavljen je COMMODORE-64, nešto kasnije i pripadajući FDD. Intenzivira se ARG aktivnost, sudjeluje se na QRQ prvenstvima SRH, Zdenko Coner uspješan je u samogradnjama.
Unatoč nabavi novih uređaja, operatorski rad iz Kluba polako stagnira. Sveukupnu aktivnost podižu stariji članovi od kojih većina ima novo uspostavljeni fonijski operatorski razred, te osobne uređaje i pozivne znakove, tako da je krajem 1989. godine pri Klubu registrirano pedesetak pozivnih znakova.
Među ovogodišnjim dobitnicima Nagrada Grada Bjelovara posve zasluženo našao se i naš dugogodišnji član Branko Vidović 9A2AT, koji je drugi puta nagrađen “PEČATOM Grada Bjelovara” za doprinos u tehničkoj kulturi. Naime, Branko je od 1965. godine član našega kluba i u tom dugom razdoblju bio je mentor generacijama bjelovarskih operatora i radiogoniometrista. Sljedeće godine, kada naš klub obilježava 60 godina rada, Branko će obilježiti 60. godišnjicu bavljenja tehnikom, pa su netom dobiveno priznanje i jubileji bili povod za ovaj razgovor.
– S radioamaterstvom sam počeo u šestom razredu osnovne škole kada sam izradio detektor za prijem srednjeg vala s kojim sam mogao čuti Radio Zagreb. Kasnije su uslijedili jednocijevnici, pa dvocijevnici, onda je uslijedila faza modelarstva, pa letenje jedrilicom, a završio sam i školu letenja za pilota na avionu Aero 3. U vrijeme školovanja na Pedagoškoj akademiji položio sam radioamaterski ispit za treću klasu i počeo održavati veze na stanici u Daruvaru YU2HCD. U Bjelovaru sam se zaposlio 1965. godine, u III osnovnoj školi, kao nastavnik tehničkog odgoja. Odmah sam se uključio u rad RK “Nikola Tesla”, a u školi pokrenuo osnivanje Kluba mladih tehničara s više sekcija.
– Kakve si prilike zatekao u klubu?
– Klub je bio u prilično derutnom stanju. Radioamateri su imali jednu prostoriju u zgradi na uglu Gundulićeve i današnje Haulikove ulice, koja je kasnije srušena.Imali su jedan prijemnik i jedan predajnik za KV, uređaje iz II. svjetskog rata, malo modificirane za amatere. Bio je i UKV predajnik SRH 12, koji je tih godina izrađivao Savez radioamatera Hrvatske, a za prijem na 144 MHz služio je tenkovski prijemnik BC, prilagođen za 2 metra (mi smo ga zvali “Before Christ” HI). Nešto nam veze na UKV-u nisu išle, pa smo se jedne večeri pokojni Ivo Čoklo i ja zainatili da održimo vezu. Pretraživali smo skalu i napokon smo uspostavili vezu s Varaždinom, s ing. Smiljkom Jobom, koji je radio na fakultetu u Varaždinu. Održavali smo vezu nekih pola sata, a onda nam je pregorio ispravljač. Tako je naprasno završila naša prva veza na 2 metra.
– Krajem šezdesetih godina ostvario si vrlo zapažene rezultate s radio sekcijom III osnovne škole koja je radila pod znakom YU2CCL.
– Rekao sam već da sam netom nakon zapošljavanja u III. osnovnoj školi pokrenuo osnivanje KMT s više sekcija. Kao potvrda dobrog rada došli su rezultati mladih tehničara na tadašnjim republičkim i saveznim smotrama. Najveći uspjeh postigao je Zoran Mladenović osvajanjem I. mjesta iz radiotehnike na Saveznoj smotri u Kragujevcu. U školskoj godini 67./68. započeo sam s nekolicinom učenika vježbati telegrafiju i pripremati ih za ispit za operatore III. klase. Nakon tromjesečnog rada išli smo u Garešnicu na ispit i dobili smo nekolicinu operatora Zvonka Čamilovića, Mladena Matuncija i Željka Bukvića, u sljedećoj generaciji Nikolu Gamilca, Desimira Margetića, Zorana Mladenovića i Miroljuba Muškinju, neke sam nenamjerno možda i preskočio. SRH je krajem šezdesetih izbacio UKV primopredajnik “CONTEST 25”, kojim su opremljene sekcije u I. i III. osnovnoj školi i u školi u Šandrovcu, a jedan uređaj bio je u PPS-u kluba i svi su sudjelovali u tada vrlo popularnom natjecanju UKV maraton. Svakog mjeseca deset dana, od vikenda do vikenda, radilo se u večernjim satima. Osim maratona, radilo se i u IARU contestima, pokrenuta su i neka nova natjecanja, kao Alpe-Adria contest, i sve je to omogućavalo mladim operatorima brzo napredovanje u radioamaterizmu, a neki su i životna zanimanja vezali uz radiotehniku i elektroniku.
Detalj s natjecanja
Branko je 1973. godine prešao na poslove obrane, završio je Fakultet političkih znanosti u Zagrebu kao izvanredni student 1984. godine, sudionik je Domovinskog rata i onda se 1995. ponovno vraća u školu, ovoga puta u Raču, gdje osniva Klub mladih tehničara s kojim postiže izvanredne rezultate u raketnom modelarstvu i amaterskoj radiogoniometriji. Više od 120 pehara krasi vitrine škole u Rači, što su ih osvojili njegovi učenici.
– U Rači je bio veliki interes za tehniku. Predložio sam ravnateljici da osnujemo grupu mladih tehničara, da djeca iz okolnih sela dok čekaju autobus, nešto nauče, da se bave tehnikom, da idu na natjecanja. Osnovali smo KMT, krenuli s radiogoniometrijom i raketnim modelarstvom, a tek mjesec-dva nakon što smo krenuli, u Službenom glasniku Ministarstva prosvjete objavljen je popis izvan nastavnih aktivnosti s nekih 60 odobrenih sati. Poslije nastave, dok se čekao autobus, mi smo u radionici radili, a ponekad i subotom i nedjeljom. Uspjesi na županijskim i državnim smotrama nisu izostali. Osvojeno je mnogo prvih, drugih i trećih mjesta u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji u raketnom modelarstvu i amaterskoj radiogoniometriiji.
Zlatni na Otvorenom prvenstvu Zagreba 2015.
Branko
Dva zlata na Državnom prvenstvu 2015.
Posebno mjesto u Brankovoj biografiji pripada ARG-u. Rača je zahvaljujući njemu postala pravi rasadnik radioamatera radiogoniometrista. Iz KMT OŠ Rača ponikli su Željka Krupka, Tihomir Despetović, Kristina Giacometti, Velimir Kovačina, Kristijan Valečić, Mario Lukavečki, Damir Dokladal, Toni Žabjačan, Damir Kiš i mnogi drugi, kojima je Branko Vidović bio voditelj i mentor. Da bi znanja i vještine ARG-a što bolje prenosio drugima, i sam se uključio u natjecanja. Više od polovine hrvatske ARG reprezentacije čine Branko i njegovi učenici.
– Što smatraš svojim najvećim uspjehom u ARG-u?
– Najveći uspjeh su mi III. mjesto i brončana medalja na 144 MHz u ekipnom plasmanu s Milanom Božinovićem iz Varaždina na 15. europskom prvenstvu na Zlatiboru i Tari.
– Čime se u zadnje vrijeme najviše baviš?
– Nema ništa posebno. Radim malo DX-ove, uglavnom Južna Amerika, Ocenija, Australija.
– A novi antenski stup kraj vikendice u Diklenici?
– Da, to sam zaboravio. Stup je 10-metarski, rotator i antena su na njemu. Radim još neka poboljšanja na boljem prilagođavanju antene.
– Svaki operator tijekom vremena razvije neki svoj način rada. Čuo sam da ti preferiraš monoband antene, postaviš antenu i godinu dvije radiš uglavnom na tom bandu.
– Točno. Napravio sam beam za 10-metarski band s kojim već duže vrijeme radim i koji je sada na stupu. Slušao sam neka natjecanja, a pretežno skidam DX-ove i tu i tamo odradim neku novu zemlju. Imam odrađenih 250 zemalja, možda i nešto više. Sada je već teže odraditi novu zemlju, ali nađe se. Neki dan sam odradio Crnu Goru. Nije DX, ali je nova zemlja.
– Ove godine dosta smo u klubu eksperimentirali i ispitivali pojedine lokacije za UKV rad, pa se nakon duže pauze i 9A2AT pojavio u contestu na 144 MHz. Kakva su iskustva iz Diklenice?
– Radio sam FM s vertikalnom antenom 5,2 m i s 40-ak wata i napravio četrdesetak veza. Uskoro će biti postavljena usmjerena antena za 144 MHz i dipol za 7MHz, pa će se moći realnije procjenjivati mogućnosti rada s te lokacije.
I na kraju, što drugo nego poželjeti Branku mnogo DX-ova i novih zemalja i da ga zdravlje služi za što duži natjecateljski vijek u ARG-u.
