Desetoga srpnja godine 1856. u Smiljanu u Lici rodio se Nikola Tesla, genijalni vizionarski um, jedan od najvećih i najglasovitijih istraživača i izumitelja na polju elektrotehnike, koje je uopće imalo čovječanstvo. U Budimpešti je 1882. otkrio načelo okretnog magnetskog polja i tim svojim genijalnim otkrićem omogućio izradu prvih elektromotora izmjenične struje, a time i njenu primjenu u najširem opsegu.
U želji da svoje otkriće primijeni u praksi, zapošljava se u centrali Edisonove tvrtke u Parizu, gdje stječe velik ugled, pa ga čak uspoređuju sa slavnim Edisonom. U srpnju 1884. zapošljava se u Edisonovu laboratoriju u New Yorku i ubrzo postaje jedan od njegovih najcjenjenijih suradnika.
Za razliku od sustava istosmjerne struje koji je primjenjivao Edison, Tesla je želio primijeniti svoj sustav izmjenične struje, pa u proljeće 1887. osniva svoj laboratorij i počinje samostalni rad. Ubrzo slijede prijave patenata kojima zaštićuje svoj sustav proizvodnje, prijenosa i uporabe izmjenične struje, koji se koristi još i danas. Tesline patente otkupljuje poznati američki tvorničar i izumitelj George Westinghouse, koji s projektom, rađenim na temelju Teslinih pronalazaka, pobjeđuje na natječaju za izgradnju hidrocentrale na slapovima Nijagare, najsuvremenije i najveće hidrocentrale toga doba. Ta prva suvremena hidrocentrala u povijesti, označila je konačnu pobjedu Teslina sustava izmjenične struje. Tesla je 1889. konstruirao prve generatore struja visokih frekvencija, dobivajući uz to i vrlo visoke napone. Na tom području elektrotehnike, do tada posve nepoznatom i neistraženom, doći će do genijalnih otkrića, koja su danas temelj mnogih grana elektrotehnike, primjerice elektromedicine, radio – tehnike i radarske tehnike. Nastavi čitati 10. SRPNJA ROĐEN TESLA→
U povodu Dana Bjelovarsko – bilogorske županije, u srijedu, 8. lipnja Radio klub “Nikola Tesla” primio je Plaketu “Tihomir Trnski”, koju županija dodjeljuje za izuzetne rezultate na obrazovnom, kulturnom, sportskom i drugim područjima života.
Klub ove godine obilježava 60 godina rada. U tom dugom vremenskom razdoblju kontinuirano je promovirao radijske komunikacijske tehnike i uspješno djelovao u izvanškolskom osposobljavanju i upoznavanju mnogobrojnih generacija bjelovarskih učenika, ali i odraslih, s tehnološkim dostignućima u amaterskoj radiokomunikacijskoj i radiogoniometrijskoj tehnici.
Članovi kluba ostvarili su stotine tisuća veza s radioamaterima iz cijeloga svijeta, osvojili sve najprestižnije diplome u radioamaterizmu, sudjelovali na mnogobrojnim natjecanjima, izložbama, radionicama i u drugim oblicima djelovanja radioamatera u zemlji i u inozemstvu.
Klub je osobito ponosan na doprinos u Domovinskom ratu, kada su mnogobrojni članovi pristupajući u redove Hrvatske vojske i policije, stali u obranu domovine i zahvaljujući svojem znanju, iskustvu i vještinama stečenim u radioamaterizmu, gotovo ni iz čega stvarali sustav veza na terenu.
Radio klub “Nikola Tesla” je među najboljim radio klubovima u Hrvatskoj, osobito u amaterskoj radiogoniometriji, o čemu svjedoči i prošlogodišnjih osvojenih 27 zlatnih, 11 srebrnih i 5 brončanih medalja u pojedinačnoj konkurenciji.
Podsjećamo članove na obavezu uplate članarine za 2016. godinu. Odlukom Skupštine Kluba od 7.3.2015. visina klupske članarine identična je iznosu članarine HRS-a za pojedine kategorije članstva. Shodno toj odluci članarina iznosi:
– članovi stariji od 24 godine s radioamaterskim ispitom P ili A razreda 200,00 kn do 31.3.2016., poslije 31.3.2016. 240,00 kn
– članovi stariji od 24 godine bez položenog radioamaterskog ispita P ili A razreda, mladi članovi od 18 do 24 godine u 2016. godini, 100% invalidi (uz predočenje valjane isprave), nezaposleni (uz predočenje valjane isprave) i obiteljski članovi 100,00 kn do 31.3.2016., poslije 31.3.2016. 120,00 kn
– članovi mlađi od 18 godina u 2016. godini 50,00 kn do 31.3.2016., poslije 31.3.2016. 60,00 kn.
Od navedenih iznosa polovica pripada HRS-u, a polovica klubu.
Uplatu treba izvršiti na IBAN kluba HR5224020061100068235, u poziv na broj upisati vlastiti OIB, a u rubriku opis plaćanja članarina 2016. Uplatnicu ispuniti ovako
Podsjećamo članove na obavezu uplate članarine za 2016. godinu. Odlukom Skupštine Kluba od 7.3.2015. visina klupske članarine identična je iznosu članarine HRS-a za pojedine kategorije članstva. Shodno toj odluci članarina iznosi:
– članovi stariji od 24 godine s radioamaterskim ispitom P ili A razreda 200,00 kn do 31.3.2016., poslije 31.3.2016. 240,00 kn
– članovi stariji od 24 godine bez položenog radioamaterskog ispita P ili A razreda, mladi članovi od 18 do 24 godine u 2016. godini, 100% invalidi (uz predočenje valjane isprave), nezaposleni (uz predočenje valjane isprave) i obiteljski članovi
100,00 kn do 31.3.2016., poslije 31.3.2016. 120,00 kn
– članovi mlađi od 18 godina u 2016. godini
50,00 kn do 31.3.2016., poslije 31.3.2016. 60,00 kn.
Od navedenih iznosa polovica pripada HRS-u, a polovica klubu.
Uplatu treba izvršiti na IBAN kluba HR5224020061100068235, u poziv na broj upisati vlastiti OIB, a u rubriku opis plaćanja članarina 2016.
Među ovogodišnjim dobitnicima Nagrada Grada Bjelovara posve zasluženo našao se i naš dugogodišnji član Branko Vidović 9A2AT, koji je drugi puta nagrađen “PEČATOM Grada Bjelovara” za doprinos u tehničkoj kulturi. Naime, Branko je od 1965. godine član našega kluba i u tom dugom razdoblju bio je mentor generacijama bjelovarskih operatora i radiogoniometrista. Sljedeće godine, kada naš klub obilježava 60 godina rada, Branko će obilježiti 60. godišnjicu bavljenja tehnikom, pa su netom dobiveno priznanje i jubileji bili povod za ovaj razgovor.
– S radioamaterstvom sam počeo u šestom razredu osnovne škole kada sam izradio detektor za prijem srednjeg vala s kojim sam mogao čuti Radio Zagreb. Kasnije su uslijedili jednocijevnici, pa dvocijevnici, onda je uslijedila faza modelarstva, pa letenje jedrilicom, a završio sam i školu letenja za pilota na avionu Aero 3. U vrijeme školovanja na Pedagoškoj akademiji položio sam radioamaterski ispit za treću klasu i počeo održavati veze na stanici u Daruvaru YU2HCD. U Bjelovaru sam se zaposlio 1965. godine, u III osnovnoj školi, kao nastavnik tehničkog odgoja. Odmah sam se uključio u rad RK “Nikola Tesla”, a u školi pokrenuo osnivanje Kluba mladih tehničara s više sekcija.
– Kakve si prilike zatekao u klubu?
– Klub je bio u prilično derutnom stanju. Radioamateri su imali jednu prostoriju u zgradi na uglu Gundulićeve i današnje Haulikove ulice, koja je kasnije srušena.Imali su jedan prijemnik i jedan predajnik za KV, uređaje iz II. svjetskog rata, malo modificirane za amatere. Bio je i UKV predajnik SRH 12, koji je tih godina izrađivao Savez radioamatera Hrvatske, a za prijem na 144 MHz služio je tenkovski prijemnik BC, prilagođen za 2 metra (mi smo ga zvali “Before Christ” HI). Nešto nam veze na UKV-u nisu išle, pa smo se jedne večeri pokojni Ivo Čoklo i ja zainatili da održimo vezu. Pretraživali smo skalu i napokon smo uspostavili vezu s Varaždinom, s ing. Smiljkom Jobom, koji je radio na fakultetu u Varaždinu. Održavali smo vezu nekih pola sata, a onda nam je pregorio ispravljač. Tako je naprasno završila naša prva veza na 2 metra.
– Krajem šezdesetih godina ostvario si vrlo zapažene rezultate s radio sekcijom III osnovne škole koja je radila pod znakom YU2CCL.
– Rekao sam već da sam netom nakon zapošljavanja u III. osnovnoj školi pokrenuo osnivanje KMT s više sekcija. Kao potvrda dobrog rada došli su rezultati mladih tehničara na tadašnjim republičkim i saveznim smotrama. Najveći uspjeh postigao je Zoran Mladenović osvajanjem I. mjesta iz radiotehnike na Saveznoj smotri u Kragujevcu. U školskoj godini 67./68. započeo sam s nekolicinom učenika vježbati telegrafiju i pripremati ih za ispit za operatore III. klase. Nakon tromjesečnog rada išli smo u Garešnicu na ispit i dobili smo nekolicinu operatora Zvonka Čamilovića, Mladena Matuncija i Željka Bukvića, u sljedećoj generaciji Nikolu Gamilca, Desimira Margetića, Zorana Mladenovića i Miroljuba Muškinju, neke sam nenamjerno možda i preskočio. SRH je krajem šezdesetih izbacio UKV primopredajnik “CONTEST 25”, kojim su opremljene sekcije u I. i III. osnovnoj školi i u školi u Šandrovcu, a jedan uređaj bio je u PPS-u kluba i svi su sudjelovali u tada vrlo popularnom natjecanju UKV maraton. Svakog mjeseca deset dana, od vikenda do vikenda, radilo se u večernjim satima. Osim maratona, radilo se i u IARU contestima, pokrenuta su i neka nova natjecanja, kao Alpe-Adria contest, i sve je to omogućavalo mladim operatorima brzo napredovanje u radioamaterizmu, a neki su i životna zanimanja vezali uz radiotehniku i elektroniku.
Branko je 1973. godine prešao na poslove obrane, završio je Fakultet političkih znanosti u Zagrebu kao izvanredni student 1984. godine, sudionik je Domovinskog rata i onda se 1995. ponovno vraća u školu, ovoga puta u Raču, gdje osniva Klub mladih tehničara s kojim postiže izvanredne rezultate u raketnom modelarstvu i amaterskoj radiogoniometriji. Više od 120 pehara krasi vitrine škole u Rači, što su ih osvojili njegovi učenici.
– U Rači je bio veliki interes za tehniku. Predložio sam ravnateljici da osnujemo grupu mladih tehničara, da djeca iz okolnih sela dok čekaju autobus, nešto nauče, da se bave tehnikom, da idu na natjecanja. Osnovali smo KMT, krenuli s radiogoniometrijom i raketnim modelarstvom, a tek mjesec-dva nakon što smo krenuli, u Službenom glasniku Ministarstva prosvjete objavljen je popis izvan nastavnih aktivnosti s nekih 60 odobrenih sati. Poslije nastave, dok se čekao autobus, mi smo u radionici radili, a ponekad i subotom i nedjeljom. Uspjesi na županijskim i državnim smotrama nisu izostali. Osvojeno je mnogo prvih, drugih i trećih mjesta u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji u raketnom modelarstvu i amaterskoj radiogoniometriiji.
Posebno mjesto u Brankovoj biografiji pripada ARG-u. Rača je zahvaljujući njemu postala pravi rasadnik radioamatera radiogoniometrista. Iz KMT OŠ Rača ponikli su Željka Krupka, Tihomir Despetović, Kristina Giacometti, Velimir Kovačina, Kristijan Valečić, Mario Lukavečki, Damir Dokladal, Toni Žabjačan, Damir Kiš i mnogi drugi, kojima je Branko Vidović bio voditelj i mentor. Da bi znanja i vještine ARG-a što bolje prenosio drugima, i sam se uključio u natjecanja. Više od polovine hrvatske ARG reprezentacije čine Branko i njegovi učenici.
– Što smatraš svojim najvećim uspjehom u ARG-u?
– Najveći uspjeh su mi III. mjesto i brončana medalja na 144 MHz u ekipnom plasmanu s Milanom Božinovićem iz Varaždina na 15. europskom prvenstvu na Zlatiboru i Tari.
– Čime se u zadnje vrijeme najviše baviš?
– Nema ništa posebno. Radim malo DX-ove, uglavnom Južna Amerika, Ocenija, Australija.
– A novi antenski stup kraj vikendice u Diklenici?
– Da, to sam zaboravio. Stup je 10-metarski, rotator i antena su na njemu. Radim još neka poboljšanja na boljem prilagođavanju antene.
– Svaki operator tijekom vremena razvije neki svoj način rada. Čuo sam da ti preferiraš monoband antene, postaviš antenu i godinu dvije radiš uglavnom na tom bandu.
– Točno. Napravio sam beam za 10-metarski band s kojim već duže vrijeme radim i koji je sada na stupu. Slušao sam neka natjecanja, a pretežno skidam DX-ove i tu i tamo odradim neku novu zemlju. Imam odrađenih 250 zemalja, možda i nešto više. Sada je već teže odraditi novu zemlju, ali nađe se. Neki dan sam odradio Crnu Goru. Nije DX, ali je nova zemlja.
– Ove godine dosta smo u klubu eksperimentirali i ispitivali pojedine lokacije za UKV rad, pa se nakon duže pauze i 9A2AT pojavio u contestu na 144 MHz. Kakva su iskustva iz Diklenice?
– Radio sam FM s vertikalnom antenom 5,2 m i s 40-ak wata i napravio četrdesetak veza. Uskoro će biti postavljena usmjerena antena za 144 MHz i dipol za 7MHz, pa će se moći realnije procjenjivati mogućnosti rada s te lokacije.
I na kraju, što drugo nego poželjeti Branku mnogo DX-ova i novih zemalja i da ga zdravlje služi za što duži natjecateljski vijek u ARG-u.