Doajen bjelovarskih radioamatera Branko Vidović 9A2AT sahranjen je danas na groblju Borik u Bjelovaru. Više od 50 godina otkrivao je generacijama bjelovarskih radioamatera čarobni svijet radiokomunikacija i učio ih da, kao i on, uživaju u ljepotama radioamaterizma. Od svog učitelja i mentora oprostili su se toplim riječima njegovi nekadašnji učenici Željko Bukvić 9A4FB i Nikola Gamilec 9A9AA.

Nakon kratke i teške bolesti napustio nas je Branko Vidović 9A2AT. Teško je u nekoliko rečenica sažeti sve ono čime je u 54 godine djelovanja neizmjerno zadužio naš klub i širu radioamatersku zajednicu.
Bio je istinski zaljubljenik u tehniku. S radioamaterizmom se upoznao još u VI. razredu osnovne škole kada je izradio prvi detektor za prijem srednjeg vala. Ubrzo su uslijedile konstrukcije jednocjevnika i dvocjevnika, zatim faza modelarstva, pa letenje jedrilicom. Završio je školu letenja za pilota na avionu Aero 3. U vrijeme školovanja na Pedagoškoj akademiji položio je radioamaterski ispit za III. klasu i počeo održavati veze u klubu YU2HCD u Daruvaru.
U Bjelovaru se zaposlio 1965. kao nastavnik tehničkog odgoja u III. osnovnoj školi i odmah se uključio u rad RK “Nikola Tesla”, a u školi pokrenuo klub mladih tehničara. Krajem 60-tih godina pod njegovim vodstvom radio sekcija KMT YU2CCL postizala je zapažene rezultate u raznim natjecanjima, a Branko je iz svake generacije uspijevao dobiti po nekoliko operatora. Sekcija je dala i državnog prvaka na saveznoj smotri iz radiotehnike, a svi njegovi učenici uključivali su se poslije osnovne škole u rad RK “Nikola Tesla”. Nekolicina njih su i životna zanimanja vezali uz radiotehniku i elektroniku.
Branko je 1973. prešao na poslove obrane, kao izvanredni student završio je Fakultet političkih znanosti 1984., sudionik je Domovinskog rata, a godine 1995. ponovno se vraća u školu, u Novu Raču. Odmah osniva klub mladih tehničara s kojim postiže izvanredne rezultate u raketnom modelarstvu i amaterskoj radiogoniometriji. Više od 120 pehara, koje su osvojili njegovi učenici, krasi vitrine škole u Novoj Rači. ARG-u pripada posebno mjesto u Brankovoj biografiji. Zahvaljujući njemu Nova Rača je postala pravi rasadnik radioamatera radiogoniometrista. Da bi znanja i vještine ARG-a što bolje prenosio drugima i sam se uključio u natjecanja i sve do prije tri godine, iako u poznim godinama, bio aktivan natjecatelj.

Više od polovice hrvatske ARG reprezentacije niz su godina činili Branko i njegovi učenici. Bio je trener i član hrvatske ARG reprezentacije koja je sudjelovala na svjetskom prvenstvu u Kini.
Kao svestrani radioamater i vrstan operator, odradio je veze s više od 260 zemalja, a bavio se i konstrukcijama uređaja i eksperimentirao s amaterskom televizijom. Ono u čemu je bio izuzetan, bila je njegova sposobnost da motivira i prenese znanja i vještine drugima. Bio je mentor generacijama bjelovarskih radioamatera.
Hvala ti Branko, u ime svih onih koje si u gotovo šest decenija djelovanja u RK “Nikola Tesla” uveo u svijet radiokomunikacija i naučio ih da, kao i ti, uživaju u ljepotama radioamaterizma.
9A4FB

*****
Posljednji ispraćaj bit će u četvrtak, 28. studenog 2019. u 14 sati na groblju Borik u Bjelovaru

Danas, 14. listopada, oprostili smo se od našeg dugogodišnjeg člana Damira Biljega 9A1BD. U Radio klub “Nikola Tesla”  došao je polovicom 70-tih  i ubrzo se razvio u vrsnog telegrafista. Odradio je na tisuće veza, sudjelovao u brojnim contestima, a niz je godina kolegama servisirao uređaje.
Načet bolešću i boreći se s egzistencijalnim problemima, Damir nas je napustio prerano u 60. godini.
Pamtit ćemo ga kao skromnog i samozatajnog kolegu i prijatelja.
Željko Bukvić 9A4FB

KREŠIMIR KOVARIK (8.5.1974. – 27.2.2019.)
U 63 godine postojanja Radio klubom “Nikola Tesla” prošle su generacije radioamatera, bilo je neminovno uspona i padova, svaka je generacija ponešto ostavila,  ali razdoblje u kojemu je Krešo djelovao zasigurno je bilo jedno od najintenzivnijih. Krešo je u svijet radioamaterizma kročio kao 15-godišnjak 1989. godine, kada je položio ispit za C razred. Ubrzo se iz te grupe stvorila jezgra entuzijasta koju su činili on, Zoran Turković 9A4DD, Alen Kuten 9A4WW i Zoran Pavlović 9A4UU, koji su uz još neke starije operatore bili glavni pokretači aktivnosti. Klub je djelovao u teškim uvjetima, često se selio, ali oni se jednostavno na ograničenja nisu obazirali. Gotovo je nevjerojatno u koliko su contesta sudjelovali, koliko su diploma osvojili, koliko je energije uloženo u uređenje DX lokacije nakon što je Radio Bjelovar prepustio lokaciju na kojoj je imao antene i srednjovalni odašiljač. Ili,  koliko je izbjeglicama u ratno vrijeme značilo dobiti informacije o najbližima (jer je Krešo od Crvenog križa dobivao podatke koje su razmjenjivali s amaterima iz Bosne).
Puko nabrajanje svega što su uradili ne može dati pravu sliku njihovog djelovanja. Još i danas se  među amaterima prepričavaju brojne anegdote iz tih devedesetih. Spomenimo samo neke. U vrijeme kada je Krešo završio tečaj i položio ispit, klub se nalazio u potkrovlju tadašnjeg Omladinskog doma (danas je na istom mjestu, samo u manjem prostoru). U klubu se moglo ostati do 22 sata tj. do početka rada disco kluba u podrumu. Ne treba ni spominjati da su Krešo i ekipa ostajali pritajeni nakon što bi domar zaključao gornje prostorije, kako bi radili DX-eve. Naravno da bi nastajao dar-mar kada bi telegrafija probijala na zvučnicima u disco-klubu.
U to je vrijeme kultno mjesto u Bjelovaru za izlazak bila “Sedmica” – disco klub kod željezničkog kolodvora. Samo Kreši je moglo pasti na pamet da presele PPS  u disco klub. Bilo im je zanimljivije loviti DX-eve nego djevojke. Iako nepušači, junački su izdržali u zapušenom prostoru do 5 ujutro veseli, jer su odradili nekoliko Amera i Japanaca.
Posebna priča bio je rad iz vinograda Krešinih roditelja u Gornjim Plavnicama. Pokušajte zamisliti preseljenje opreme – beamova, KV uređaja ICOM 745 i aluminijske cijevi od 15 metara na dva motora – na jednom Alen Kuten i Zoran Pavlović, a na drugom Krešo i Zoran Turković. I tako kroz grad i 5 km do Gornjih Plavnica na obroncima Bilogore.  Kada su imali treninge ARG-a, lisice su postavljane u najveće kupine i najveći gustiš ili u gustu borovu šumu, pa tko uspije što naći.
Jedno su se vrijeme “zapalili” za rad na UKV-u, a omiljena lokacija bio im je silos, na čijem su vrhu postavili šator i antene. Imali su propusnice za nesmetani odlazak u bilo koje doba dana ili noći. Nebrojeno puta vozili su se liftom, sve dok ih portir jednom prilikom nije upozorio da lift  baš i nije siguran, jer ga gotovo 10 godina nitko nije servisirao.
Iz Omladinskog doma Klub se morao preseliti u Školsko-sportsku dvoranu kod IV. osnovne škole, a tamo je bila prava majstorija postavljati antene i hodati po limenom krovu. U ljeto 1991. antene na dvorani postavljali su uglavnom noću, jer je prostor bio blokiran i pod nišanima tenkova i teških strojnica koji su iz obližnje vojarne bili okrenuti prema gradu. Jednom prilikom bili su malo glasniji, pa je vojnik upalio reflektore na tenku i “šarao” po dvorani. Da ih je primijetio, vjerojatno bi došlo do pucnjave.
Ovih nekoliko crtica samo su dio onoga što su Krešo i škvadra doživjeli u klubu. Kada smo prije tri godine obilježavali 60-godišnjicu kluba bili smo kod Kreše u Zaboku i dogovarali da napiše tekst za monografiju, da za buduće generacije sačuvamo uspomene na ljude i vrijeme koje teško da će se ikad ponoviti. Nažalost brojne obveze, a onda i bolest spriječili su ga u tome.
Kada neki tasteri utihnu, tišina se osjeti jače.
Pamtit ćemo ga kao vrhunskog operatora, vedru osobu punu pozitivne energije i iskrenog prijatelja. Rastajemo se s Krešom, a ostaje pitanje tko je kome dao više – on radioamaterizmu ili radioamaterizam njemu.
Posljednji 73 od škvadre iz 9A9D
************************************
S današnje komemoracije u Hrvatskom radioamaterskom savezu  na kojoj su govorili Željko Bukvić 9A4FB (RK “N. Tesla” Bjelovar), Mate Botica 9A4M, predstavnik Uprave M-san grupe Danijel Lastrić, Tomislav Kaltnecker 9A9T (RK Zabok), Richard Riley 9A1TT i predsjednik HRS-a Željko Pilat 9A2R. Prikazan je i kratki film o Krešinu radioamaterskom djelovanju, a njegovoj supruzi Jasminki uručena je Knjiga žalosti.

Danas smo doznali tužnu vijest da nas je nakon teške bolesti u 45. godini napustio Krešimir Kovarik 9A5K, naš dugogodišnji član, nekadašnji predsjednik RK “Nikola Tesla” i jedan od najboljih operatora koje smo imali. Svuda gdje je živio i djelovao, Krešo je ostavio neizbrisiv trag. Bio je predsjednik HRS-a i potpredsjednik IARU Region 1 HF Committee. Zadnjih godina živio je u Zaboku, gdje je pod njegovim vodstvom obnovljen rad Radio kluba, za što je 2012. nagrađen godišnjom nagradom HZTK-a. Pamtit ćemo ga kao vrhunskog operatora, vedru osobu punu pozitivne energije i iskrenog prijatelja, prepunog planova za sebe i našu radioamatersku obitelj.