Branko Souček (Bjelovar, 25. travnja 1930. – Bari, Italija, 12. prosinca 2014.) bio je vodeći svjetski stručnjak u dizajnu računarskih sustava za laboratorijsku primjenu. Istraživao je mini i mikro računala, neuralne mreže, sustave u realnom vremenu, dinamičko, genetičko i kaotično programiranje, prepoznavanje objekata i dr.
Nakon mature u bjelovarskoj gimnaziji 1949. godine, upisao je Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1955. i zaposlio se u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu,. Doktorirao je 1963. godine na Elektrotehničkom fakultetu . Od 1963. predavao je na Elektrotehničkom fakultetu i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1977. prešao je na PMF, gdje je radio kao profesor računarskih znanosti. Od 1964. do 1966. bio je istraživač u Nacionalnom laboratoriju u Brookhaven National Laboratoryju, New York i kasnije redoviti profesor na Državnom sveučilištu New Yorka (1973. – 1976.) i na Sveučilištu Arizone u Tusconu (1984. – 1987.).
1959. godine na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu Branko Souček je osmislio i bio voditelj konstruiranja prvog digitalnog računala u Hrvatskoj za amplitudnu analizu nuklearnih i neuralnih podataka. Izradio je projekt “256-kanalni analizator, memorija, logika i programi” i objavio ga u stručnom časopisu “Elektrotehnika” iste godine. Njegov projekt smatra se početkom računarstva u Hrvatskoj. Součekovo računalo bilo je vrlo napredno za to vrijeme i pobudilo je zanimanje svjetskih znanstvenika. Računalni sklop bio je u ormaru visine 2 metra, programi su izvođeni brzinom milijun ciklusa u sekundi, logički sklopovi bazirali su se na vakuumskim cijevima.
Od 1960. Branko Souček je predavao i prvi sveučilišni kolegij o digitalnim računalima. Godine 1966. u Institutu Ruđer Bošković osniva Laboratorij za kibernetiku. Surađuje kod osnivanja Elektronskog numeričkog centra, organizira teoretsko i praktičko učenje za sve odjele IRB-a i šire. Iz tog Centra skupina inženjera i programera postaju i ostaju vodeći ljudi u SRCU (Sveučilišni računski centar).
Zajedno s kolegama, organizirao je 1969. godine Međunarodnu konferenciju za procesiranje podataka poslije koje su slijedili trodnevni MICRO-računalni seminari. Od 1978. ti su seminari prerasli u niz najprestižnijih međunarodnih skupova o informatici, komunikacijskoj tehnologiji, elektronici i mikroelektronici – MIPRO.
Od najranijih dana profesora Součeka posebno je zanimalo funkcioniranje mozga i računarsko simuliranje moždanih aktivnosti. Javno je promovirao nove uzbudljive tehnologije, primjenu i mogućnosti računala šeste generacije. Predstavio je nove trendove u računalima i kontroli: govorio je o biološkim signalima i njihovom procesiranju računalima, predstavljao sustave učenja, neuralno računanje i genetičke sustave i naglašavao glavne putove u asocijativnim i masovno paralelnim sustavima. Imao je zapažene rezultate u modeliranju ponašanja mozga neuralnim i paralelnim računalima, u modeliranju inteligencije, razvoju algoritama za učenje i modela i zakona u procesima biološkog komuniciranja i razmjeni informacija. Uspostavio izravnu vezu između znanosti o mozgu i računarskih znanosti.
Dr. Branko Souček objavio je oko 100 radova samostalno ili sa suradnicima i 13 knjiga (10 na engleskom, 2 na ruskom i 1 na japanskom jeziku). Njegove su knjige prevedene na hrvatski, ruski i japanski jezik u više od 100.000 primjeraka.
Dr. Branko Souček bio je stručni suradnik UN-ovih agencija UNIDO (Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj) i IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju), stručni suradnik NASA-e, IBM-a, Siemensa, Scheringa, te američkog instituta BNL i hrvatskog Instituta Ruđer Bošković. Bio je član međunarodne znanstvene organizacije American Association for the Advancement of Science, najbrojnije znanstvene organizacije na svijetu, koja izdaje časopis “Science”.