Piše Zvonko Rotim, jedan od osnivača Kluba
Bio sam član Radioamaterskog kluba Gimnazija Bjelovar 1956. godine. Radio klub smo osnovali u kabinetu Gimnazije na najgornjem katu, zadnja prostorija prema jugu, kolodvoru. Osnutak nam je odobrio direktor Gimnazije prof. Ivan Voloder.
Klub je imao znak : YU 2 CTU. Članovi su bili : Đuro Halapa YU2GIJ, Dragutin Rotim YU2SC, Zvonko Rotim YU2TR, zvani Rođo, Ivo Čoklo, Tomislav Lui, Slavko Petak, zvani Paja Patak… Ne sjećam se svih znakova. Radili smo samo telegrafijom na 7 MHz = 40 metara.
Radiostanica je bila moj amaterski rad. Puno su mi pomogli profesor latinskog jezika Tomislav Lui i vrstan stručnjak Slavko Petak. Svesrdnu financijsku, materijalnu i, najviše, stručnu pomoć pružio mi je Oskar Babić, vlasnik ”Radiotehnike ”, privatnog servisa preko puta Gimnazije u današnjoj Ulici Matice hrvatske.
Odmah smo dobili i strogu kontrolu. Za glavnog kontrolora nam je dodijeljen major JNA Hađević, jako ljubazan čovjek, koji nam je pomogao pri nabavi odbačenih trofejnih vojnih uređaja i radio materijala.
Radiostanicu smo napravili od trofejnih lampi RL12 P 10 i R L 12 P 35 s Bajonet fasungom. Imali smo ispravljač sa 4 lampe AZ12, koje smo u to vrijeme teško nabavili, a koje su imale 100 % jaču struju od uobičajenih AZ11. O ispravljačkim diodama nismo mogli još ni sanjati. Da bismo dobili viši ispravljački napon, spajali smo ih u kaskade.
Cijela radio stanica napravljena je na jednom noćnom ormariću, a u ormariću su bili veliki trafo i ispravljač. Windows antenu sam razvukao sa središnje kupole Gimnazije do južnog krajnjeg krila Gimnazije.
Pošto smo radili samo na 7 MHz, da bismo uspostavili veze sa svijetom, radili smo pretežno noću. Ključ Gimnazije dobili smo od pazikuće.
Od nas osnivača živi smo još samo Slavko Petak, zvani Paja Patak, i ja.

Piše: Dubravko Biško
Susreti s Klubom obično su počinjali preko klubova mladih tehničara pri osnovnim školama. U tadašnjoj Osnovnoj školi “Dr. Franko Winter” nastavnik tehničkog odgoja Josip Seljanec vodio je 1973.godine, između ostalog, i radio-amatersku sekciju YU2CCT. U sekciji je bio jedan dvometarski uređaj “CONTEST-25”, ali se iz sekcije nisu održavale veze, jer nije bilo antene. Bila je i jedna cijevna zujalica, napravljena u kućištu nekakvog starog difuznog prijemnika. Uz nju je bio taster na kojem je pod poklopcem kontakata još bila Wehrmacthtova oznaka.
Zainteresiranije klince iz sekcije Seljanec je upućivao u Klub na tečaj, poneki uporniji bi ga i završili. Klub je tada vodio Branko Vidović, tajnik je bio Franjo Pocrnčić, a od “starih” operatora u njemu su bili Zvonimir Čamilović, Mladen Matunci, Desimir Margetić, Željko Bukvić, Nikola Gamilec, Ivica Mraz, Ivan Mihoković – Miha i Nikola Radančević. Dio starih članova Kluba imao je svoje uređaje i pozivne znakove (osim Vidovića bili su to Ivan Čoklo, Josip Šanda, Josip Jakopović, Vladimir Božak).
Klub je imao prostoriju u desnom krilu tadašnjeg društvenog doma (sadašnji Dom kulture u Mažuranićevoj ulici). Drugu prostoriju koristio je foto-klub. U trećoj, najvećoj prostoriji održavali su se sastanci Vijeća narodne tehnike, a ujedno je radio i foto-klubu bila društvena prostorija i učionica.
Od uređaja Klub je imao dvometarski “Contest-25”, te TRIO TS-510 za KV. Bilo je i nešto trofejnih WW II uređaja, ali 1973. više nisu korišteni za rad. Na krovu doma bile su UKV antena TV-1011 i KV antena DX-3B, a na susjednu zgradu bila je zategnuta W3DZZ antena. Umjesto rotatora, za okretanje UKV antene korišten je volan s pripadajućim sistemom cijevi i lanaca.
U prvoj polovici 1974. godine klupske su prostorije generalno uređene, na zidove su stavljene tapete, u društvenoj prostoriji instalirana je prava učionica za telegrafiju (proizvodnja SRH radionica). Dobri stari volan zamijenio je STOLE rotator. Dolazi i do smjene generacija, veći dio”starih”operatora prestao je dolaziti. Najaktivniji operator u Klubu postaje Zoran Mladenović. Te 1974. godine za “Contest-25” nabavljen je vanjski VFO (do tada je predajna frekvencija kontrolirana kristalom). Zahvaljujući tome u lipnju 1974. za jednog jakog E-sporadika odrađena je iz Kluba i prva dvometarska veza s Engleskom.
U jesen 1974. odaziv na tečaj je bio izuzetan i početkom 1975. Klub dobiva nove operatore: Davorin Brkić, Željko Kos, Željko Pavlović, Damir Biljeg, Pavao Toth, Damir Pentek. Te godine Zoran Mladenović je napravio prema WB4VVF prvi klupski elektronski taster, čija je ručica za početak bila od lista pile za željezo. Kasnije je iz radionice SRH nabavljena i prva SQEEZE ručica. Pomalo elektronac potpuno istiskuje ručni taster.
U proljeće 1975. nabavljena je i nova SOMMERKAMP KV linija (FT-277B + FL-2277B). Stara W3DZZ zamijenjena je monoband dipolima za 80 i 40 metara. Negdje krajem 1976. nabavljen je dvometarski FT-221R i počinje se intenzivno raditi sa silosa u dvometarskim natjecanjima. Osim njega, nabavljen je i mali Standard C-828 za rad preko repetitora.
Početkom svake školske godine organizira se tečaj za nove operatore. Radi se na natjecanjima, skupljaju zemlje. Počinju se koristiti IRC kuponi. Za redom se ostvaruju dobri rezultati u KV Kupu NO. I u dvometarskim natjecanjima postižu se odlični rezultati.
U ljeto 1977. postavljen je home made delta-loop za 15 m, no vjetar ga brzo trga. Krajem te godine u Klubu se ponovo aktivira Vladimir Božak, koji postaje i predsjednik Kluba. Planiraju se i ostvaruju 2m ekspedicije: 1979. u Tesla memorijalu radi se sa Visočice na Velebitu (ASL 1619), a 1980. sa Svetog Ilije na Pelješcu (ASL 961 m).
U proljeće 1981. ponovno jedan odličan odaziv na tečaj, nakon kojega se pri Drvnoj industriji “Česma” formira jaka sekcija YU2CDD, okupljena oko Đure Valentaka i Vilima Levaka. Tečaj 1981. završavaju i dvije operatorke – Snježana Bandur-YL Maza i Kornelija Živko-YL Nella, koje jedno vrijeme aktivno rade na HF opsezima.
Počinje se eksperimentirati sa samogradnjama YAGI antena za KV. Prema W6SAI priručniku napravljena je 5 elementna antena za 10 m (originalni predložak bio je 6 elementni LONG-JOHN, ova modificirana 5 elementna postade LONG-JENNY.
Klub kontinuirano radi dalje, organiziraju se tečajevi, dolaze novi operatori Predrag Knežević, Krešimir Kovarik, Alen Kuten, Zoran Turković, Ivica Slivar.
Obnovom društvenog doma 1984. godine Klub gubi postojeće prostorije. Novi prostor u sklopu Omladinskog doma nije pogodan za operatorski rad.
Željko Belaj 1985. preuzima vodstvo Kluba, aktivnost se prilagođava postojećoj situaciji. Eksperimentira se s packet-radiom, nabavljen je COMMODORE-64, nešto kasnije i pripadajući FDD. Intenzivira se ARG aktivnost, sudjeluje se na QRQ prvenstvima SRH, Zdenko Coner uspješan je u samogradnjama.
Unatoč nabavi novih uređaja, operatorski rad iz Kluba polako stagnira. Sveukupnu aktivnost podižu stariji članovi od kojih većina ima novo uspostavljeni fonijski operatorski razred, te osobne uređaje i pozivne znakove, tako da je krajem 1989. godine pri Klubu registrirano pedesetak pozivnih znakova.